Salem Behlilović je rođen u staroj mostarskoj porodici, koja se decenijama 19. i 20. stoljeća isticala svojim radom, imanjem i humanim ponašanjem. Njegov otac Muhamed B., bio je profesor arapskog jezika u Mostarskoj gimnaziji, koju je i Salem uspješno pohađao. Pripadao je naprednom pokretu, pa je kao takav već 1945. godine upućen na studije geolodije u Zagreb. Bio je dobar student i istaknuti društveno-politički radnik. Tokom 1946. godine je bio na dužnosti sekretara Komiteta KPJ Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je na geološkom odsjeku Prirodoslovno – matematičkog fakulteta u Zagrebu 1948. godine, kada je došao u Sarajevo i zaposlio se u Geološkom Zavodu, u kojem će raditi slijedećih 20 godina, do 1969.

 U prvim godinama geološkog rada Salem je dobijao zadatke iz raznih geoloških disciplina, ponajviše iz hidrogeologije. Vremenom se sve više orjentisao na probleme stratigrafije i tektonike Hercegovine, u čemu je od 1955.-1965. godine imao značajna ostvarenja, što svjedoče i slijedeći objavljeni radovi:

 1.  (1956.):  Geološka građa područja rijeke Trebišnjice. Geološki glasnik, br. 2, Sarajevo.

2.  (1963.):  Ladinska vulkanogena tvorevina u dolini Drežanke (Hercegovina).

                    Geološki glasnik, knj. 7, Sarajevo. (sa j. Pamićem)

3.  (1964.):  Geologija Čabulja planine u Hercegovini. Doktorska disertacija.

                    Geološki glasnik, Posebna izdanja, knj. IV, Sarajevo.

4.  (1966.):  Geologija Bijelog polja kod Mostara. Geološki glasnik, knj. 11, Sarajevo.

                     (sa M. M uftić)

 Doktorsku disertaciju je odbranio decembra 1964. godine u Zagrebu. U uvodu je napisao: « da sjeverne padine Čabulja-planine mogu predstavljati jedan od najljepših profila mezozoika u Dinaridima «, a ja bih dodao da njegova obrada Čabulje izvjesno spada u uži broj najboljih radova te vrste u geološkoj literaturi BiH. Velika je šteta da nije nastavio da se bavi tom problematikom.

 1969. godine Salem prelazi u preduzeće ENERGOINVEST, Poslovnu zajednicu obojenih metala, gdje je radio do penzionisanja 1987. godine. Ovdje je učestvovao u stvaranju i realizaciji brojnih programa i projekata na istraživanju boksita, olova i cinka, barita i mangana. U tom razdoblju je dokazana sirovinska baza za Aluminijski kombinat u Mostaru i Glinicu «Birač» kod Zvornika, u čemu je Salemovo učešće bilo zapaženo.

 Salem je bio član Redakcijskog kolegija Geološkog glasnika, član Predsjedništva Saveza geologa BiH i među istaknutim organizatorima II i IX Kongresa geologa SFR Jugoslavije u Sarajevu (1957. i 1978.), i više drugih naučnih savjetovanja i simpozija. Tečno je govorio Arapski i Engleski jezik, što mu je bilo od velike pomoći u naučnim i privrednim aktivnostima.

 Volio je Mostar i stalno mu se vraćao. Pred sami rat je dovršio svoju malu lijepu vikend kuću u Vrapčićima, 3-4 km od centra Mostara. Mislio je da će tu mirno provoditi starost, ali raspad Jugoslavije i agresija na Bosnu i Hercegovinu su to spriječili. Gotovo cijeli rat, 1992. do 1994. godine je proveo u Sarajevu. Pridružio se malenoj ekipi u Zavodu za inženjersku i hidrogeologiju Građevinskog fakulteta, gdje je pomagao da se sačuvaju dragocjena dokumentacija i biblioteka. Iscrpljen gladovanjem i svakodnevnim terorom kojem je bio izložen kao i sve Sarajlije, napustio je Sarajevo januara 1995. godine. Te godine je uspio da stigne do Upsale, Švedska, gdje su ga čekale supruga Zehra i kćer Alma. Kasnije je tamo došao i sin Edo. Imao je zadovoljstvo da posljednje godine života provede okružen najdražim osobama, porodicom kojoj je bio beskrajno odan. Međutim, iscrpljeni organizam nije mogao da se oporavi, pa je njegovo bolesno srce utihnulo 18. jula 1997. godine.

 Salem B. je bio čovjek izuzetnog odgoja i kulture, dobar geolog i Bošnjak. Prijatno je misliti o njemu. Hvala mu za lijepe naučne radove i mnoge časove koje smo zajedno proveli na poslovima i teferičima.                                                                                           

Dr  Safet  Čičić,  prof.  emeritus